Anton Jurinec, čovjek koji je svojim radom i predanošću dao nemjerljiv doprinos obrani Međimurja i stvaranju hrvatske države, posjetio je gradonačelnika Dražena Srpaka kako bi mu zahvalio na prijedlogu za dodjelu priznanja Počasnog građanina Grada Mursko Središće. U srdačnom susretu razgovarali su o brojnim događajima koji su obilježili njegov životni put, kao i o projektima i inicijativama koje su pridonijele razvoju Međimurja i boljitku njegovih stanovnika.
Prijedlog za dodjelu povelje Počasnog građanina naći će se na dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća Grada Mursko Središće koja će se održati 19. lipnja 2026. godine. Nakon usvajanja prijedloga, povelja će biti uručeno na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana grada, 27. lipnja 2026. godine.
Anton Jurinec je početkom Domovinskog rata imao jednu od najvažnijih uloga u organizaciji obrane Čakovca i cijelog Međimurja. Kao predsjednik Kriznog stožera Općine Čakovec te zapovjednik Glavnog stožera svih ratnih operacija u Međimurju, predvodio je aktivnosti usmjerene na pripremu obrane regije u trenucima kada je prijetnja oružanog sukoba postajala sve izvjesnija. Njegovim strateškim promišljanjem i organizacijskim sposobnostima Međimurje je rat dočekalo spremno, a zahvaljujući dobroj pripremi i koordinaciji svih raspoloživih snaga ostalo je pošteđeno ratnih razaranja i ljudskih žrtava. Posebno se ističe njegova uloga u pregovorima koji su doveli do mirnog preuzimanja vojnih objekata na području Međimurja. Time su hrvatskim snagama osigurane značajne količine naoružanja i vojne opreme, prijeko potrebne u prvim mjesecima Domovinskog rata.
Rođen 1942. godine u Rasinji, u Koprivničko-križevačkoj županiji, gdje su se njegovi roditelji sklonili tijekom mađarske okupacije Međimurja u Drugom svjetskom ratu, nakon rata se s obitelji vraća u Međimurje gdje završava osnovno obrazovanje. Školovanje nastavlja u Zagrebu, gdje završava srednju arhitektonsku školu, a potom započinje radni vijek u građevinskom poduzeću „Zagorje“ iz Varaždina. Svoj poduzetnički i organizacijski duh potvrđuje 1973. godine osnivanjem poduzeća „Beton“ u Prelogu, koje uspješno vodi sve do odlaska u Zagreb uslijed političkih okolnosti. Nakon demokratskih promjena preuzima dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine Općine Čakovec, što je u to vrijeme predstavljalo najvišu dužnosničku funkciju u Međimurju. Suočen s prijetnjom raspada tadašnje države početkom 1991. godine, inicira osnivanje neformalnog stožera obrane Međimurja, s ciljem koordinacije svih raspoloživih snaga i pripreme za mogući oružani sukob. Već u svibnju iste godine, osnivanjem Kriznog stožera, Međimurje raspolaže cjelovitim planom obrane. Pod njegovim vodstvom organizira se opremanje dragovoljačkih postrojbi Teritorijalne obrane te osnivanje i naoružavanje 54. samostalne bojne, jedne od prvih organiziranih hrvatskih vojnih postrojbi. Također predvodi pregovarački tim koji je omogućio mirnu predaju vojnih objekata hrvatskim vlastima, čime je izbjegnuto razaranje i dodatno ojačana obrambena sposobnost zemlje. Do sredine 1992. godine koordinira vojne i logističke aktivnosti za više od 800 međimurskih vojnika. Nakon osnivanja Međimurske županije odlazi u Zagreb, gdje obnaša dužnost pomoćnika ministra gospodarstva sve do umirovljenja. Za svoj izniman doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata u činu pričuvnog bojnika.
Dodjela povelje Počasnog građanina Grada Mursko Središće predstavlja priznanje ne samo njegovom ratnom doprinosu, već i dugogodišnjem djelovanju na gospodarskom, društvenom i političkom razvoju Međimurja te očuvanju vrijednosti na kojima počiva suvremena hrvatska država.
